SAD je prema nedavnim najavama smanjila uvozne tarife na kinesku robu s čak 145% na 30%. Ova mjera može znatno utjecati na količinu robe koju Amerika kupuje od Kine, dajući stvarni poticaj tvrtkama koje prevoze robu preko Pacifika. Najveći utjecaj očekuje se na elektroniku, odjeću i industrijsku opremu, s obzirom da oni čine značajan dio onoga što Amerikanci kupuju iz inozemstva. Niže tarife znače da će uvoznici trebali uštedjeti na troškovima, što bi moglo dovesti do povećanja ukupne kupnje. Tvrtke bi ove uštede mogle prosljediti i do potrošača, čime bi svakodnevna dobra postala jeftinija za ljude koji kupuju u trgovinama ili putem interneta.
Zvaničnici koji su donijeli ovu odluku izgleda da su prilično optimistični u vezi onoga što to znači za ekonomiju u cjelini. Oni misle da bi niži carinski pristupi mogli zapravo doprinijeti boljoj suradnji između trgovinskih partnera. Sekretar za trgovinu je konkretno istakao da bi američke kompanije mogle dobiti izvjesnu konkurentsku prednost ovom promjenom, jer pokušava uskladiti trgovinske odnose istovremeno pomažući domaćim poslovanjima da rastu. Zanimljivo je da ove carinske olakšice ne utječu isključivo na novčana pitanja. One također mogu preoblikovati način na koji SAD komunicira diplomatski s drugim zemljama i uticati na našu poziciju na svjetskoj sceni na načine koje tek počinjemo razumijeti.
Novo cakove tarife pretpostavlja da će stupiti na snagu 1. siječnja 2024. Taj vremenski plan uključuje prijelazne razdoblja koja su namijenjena omogućavanju tvrtkama i suradnicima prilagođavanja svojih operacija. Tijekom ovog prijelaza, tvrtke će morati procijeniti svoje lance dobave i strategije kako bi iskoristile prednosti nižih carina.
Postoje postojeći pokazatelji koji provjeravaju učinkovitost carina nakon što stupaju na snagu, kako bi se osiguralo da sve i dalje odgovara našim ekonomskim ciljevima i obvezama prema drugim zemljama. Vrijeme stupanja na snagu ovih carina izuzetno je važno za različite dijelove ekonomije, posebno za proizvođače koji se oslanjaju na uvozne materijale i tvrtke koje upravljaju međunarodnim lancima opskrbe. Vlasnici tvornica i menadžeri transporta trebaju pratiti predstojeće promjene, jer čak i manje prilagodbe mogu poremetiti proizvodne programe ili troškove transporta. Tvrtke bi vjerojatno trebale uzeti u obzir da posvete nešto vremena analizi svojih postojećih planova i utvrde gdje bi bilo potrebno donijeti izmjene prije nego što se stvari dodatno kompliciraju.
Smanjenje uvoznih carina na proizvode iz Kine s 145% na svega 30% ima puno veze s trenutnom ekonomskom situacijom na američkom tržištu. S obzirom na visoku inflaciju i poremećene opskrbne lance, smanjenje carina ima smisla kao način ublažavanja ovih problema. Studije pokazuju da kada carine padnu, uvoznici ne moraju plaćati dodatne troškove, što znači da robe brže prolaze kroz luke, a potrošači mogu zaista vidjeti niže cijene u trgovinama. Analiza brojki BDP-a za različite scenarije jasno pokazuje da uklanjanje nekih od ovih ograničenja pomaže u poticanju ukupnog ekonomskog rasta. Zaista ima smisla jer tvrtke žele održavati stabilnost i poboljšati poslovanje preko granica.
Razlozi iza reformi tarifa često imaju političke aspekte koji pokazuju koliko su međunarodni odnosi složeni u donošenju politika u SAD-u. Smanjenje tarifa na proizvode koji dolaze iz Kine nije samo pitanje ekonomije, već i diplomatije i želje za boljim odnosima između zemalja. Kada se analizira što pokreće ove promjene u politici, čini se da postoji pokušaj da se pronađe neka vrsta ravnoteže u svjetskoj trgovini dok države vode pregovore. Poslovne grupe i lobiisti sigurno imaju svoj utjecaj u ovim raspravama o tarifama. One zagovaraju prilagodbe koje daju američkim tvrtkama prednost u natjecanju. Te grupe zapravo imaju značajan utjecaj na odluke koje donose službenici koji pokušavaju stvoriti trgovinsku klimu koja bolje funkcionira u korist domaćih interesa.
Pogled unazad na to kako su se američko-kineski carini promijenili otprilike od 2018. godine daje nam prave naznake o tome što se sada događa s trgovinskim politikama. Carini su uvijek bili bolna točka između ove dvije velike ekonomije, remeteći količinu robe koja se trguje i izazivajući financijsku nestabilnost. Kada su ti vrlo visoki carini bili na snazi prije nekoliko godina, praktički su uništili trgovinske odnose i otežili poslovanje kompanijama koje su bile ovisne o proizvodima iz Kine. Ono što vidimo sada izgleda drugačije. Izgleda da vlada sada odustaje od tog masovnog blokiranja trgovine i pokušava olakšati međunarodno poslovanje. Cilj izgleda prilično jednostavan – postići bolje ekonomske uvjete i održavati glatko tijekanje trgovine. Uče iz vlastitih pogrešaka u vezi s prethodnim carinama i pokušavaju sada pristupiti cijenama uvoznih proizvoda na umjereniji način. Amerika polako mijenja svoj stav, što bi moglo dovesti do stabilnijih i dugoročnijih trgovinskih odnosa u budućnosti.
Smanjenje tarifa između Amerike i Kine bi moglo zaista ubrzati trgovinu između ove dvije glavne ekonomije. Kada poduzeća susreću niže troškove na granici, ona obično šalju više robe naprijed-nazad preko Pacifika. To smo već vidjeli kod drugih zemalja kad su smanjile uvozne poreze. Na primjer, nakon što je Meksiko smanjio određene prepreke u okviru NAFTA sporazuma, trgovina između zemalja naglo je eksplodirala. Većina ekonomista smatra da će smanjenje tarifa vjerojatno povećati uvoz iz Kine u SAD, što bi na duži rok moglo pomoći u smanjenju našeg trgovinskog deficita s njima. Zanimljivo je kako to također otvara vrata i za male poslovne subjekte s obje strane. Lokalni proizvođač u Ohiju iznenada nalazi nove tržišne prilike u Šangaju, dok tech startup iz Šenzhen dolazi do kupaca širom Srednjeg zapada.
Smanjenje uvoznih tarifa utjecat će na različite industrije na različite načine, posebno na tehnološke i proizvodne sektore. Tehnološke tvrtke imat će znatne pogodnosti, s obzirom na to da se velik broj njihovih proizvoda uvozi iz Kine. Laptopi, pametni telefoni i razne komponente postaju jeftiniji kada se tarife smanje, što znači povoljnije opcije za američke kupce i poslovne subjekte. Međutim, proizvodnom sektoru predstoje veći izazovi. Američke tvornice možda će morati ponovno razmotriti svoje poslovne modele čim kineski proizvodi po nižim cijenama počnu preplaviti tržište. Neke tehnološke tvrtke mogu očekivati značajan rast jer troškovi opadaju i sve više ljudi može si priuštiti njihove proizvode. U međuvremenu, proizvođači će vjerojatno morati pronaći načine kako se natjecati na ovom novom tržištu gdje se cijene stalno mijenjaju. Neki će možda investirati u automatizaciju, dok će drugi pokušati specijalizirati se za nišanske tržišne segmente u kojima još uvijek imaju prednosti.
Smanjenje tarifa čini više nego što utječe na novčanike; zapravo može pomoći u približavanju SAD-a i Kine na diplomatski način. Ako pogledamo povijest, kada su zemlje smanjivale tarife, to je obično vodilo boljim odnosima jer je pokazivalo da žele surađivati umjesto stalno boriti. Neki analitičari ističu da promjene u trgovinskoj politici također mogu stvoriti prilike za nove partnerstva. Glavni igrači u Washingtonu i Pekingu trebaju više razgovarati o pitanjima koja su važna za obje strane. Iako nitko ne očekuje da će se sve riješiti preko noći, fokusiranje na gospodarsku suradnju prvi korak je prikladan za rješavanje starih nesuglasica i suradnju u većim svjetskim problemima. Takav pristup može postaviti stvarne temelje za dugoročniji odnos između dvije moćne ekonomije.
Kada tarife počnu opadati, uočavamo velike promjene u odlukama proizvođača gdje će otvoriti pogone širom svijeta. Kompanije često preseljavaju svoje operacije iz jedne zemlje u drugu samo kako bi uštedjele na tarifama. Uzmimo za primjer najnovije trgovinske sporazume između Amerike i Kine. Čim su tarife smanjene, različite tvornice su počele mijenjati lokacije unutar obje zemlje kako bi iskoristile jeftiniju robnu pohranu. Izučavanja industrije pokazuju da ove promjene stvarno utječu na to ko će uspješno trgovati na tržištu. Američki proizvođači iznenada imaju niže troškove, što im daje bolju poziciju u odnosu na konkurenciju. Ono što slijedi dalje je prilično zanimljivo. Poslovne jedinice moraju ponovno razmotriti strategije cijelokupnih lanaca opskrbe. Provede se mjesecima pokušavajući utvrditi najbolji način za raspodjelu operacija kako bi maksimalizirali profite, a da pritom poslovanje preko granica ostane učinkovito.
Kada industrije u velikoj mjeri ovise o uvoznim materijalima, smanjenje tarifa znači velike uštede na ukupnim troškovima. Razmislite o sektorima poput proizvodnje elektronike, automobila i svakodnevnih potrošačkih proizvoda – svi ovi sektori mogu uštedjeti novac kada se carine smanje, a to prirodno smanjuje troškove proizvodnje. Uzmimo za primjer posao elektronikom. Niže carine na komponente poput pločica s krugovima ili poluvodičima značajno bi smanjile njihove troškove. Kompanije zatim mogu te uštede prenijeti na potrošače kroz niže cijene. Prema industrijskim izvještajima, kompanije koje su pametne i iskoriste ova smanjenja carina često steknu prednost na tržištu. Cijene u maloprodaji padaju, kupci kupuju više, a odjednom tržišni položaj jedne kompanije izgleda znatno jače u usporedbi s konkurencijom koja se ne prilagođava tako brzo.
Logističke i prijevozne tvrtke prolaze kroz značajne promjene u ovom trenutku zbog nedavnih promjena tarifa koje utječu na sve, od cijena prijevoza do svakodnevnih operacija. Kada se te tarife smanje, prijevozne cijene obično padaju, jer manje novca odlazi u poreze. To znači da će tvrtke vjerojatno ponovno pregledati svoje postojeće logističke planove kako bi pronašle načine za uštedu novca. Neke tvrtke mogu promijeniti mjesta na koja šalju robu ili vrijeme kada to čine kako bi uštedjele dodatne iznose. Analitičari u industriji smatraju da će ova situacija na kraju povećati potražnju za prijevozom, stvarajući neku vrstu utakmice između logističkih tvrtki koje će pokušavati pružiti jeftinije, ali i dalje pouzdane usluge koje se usklađuju s novim tarifnim pravilima. Konačni rezultat? Možda ćemo primijetiti da su naše globalne lanke opskrbe postale učinkovitije i brže, što omogućuje tržištima da brže reagiraju na zahtjeve i potrebe kupaca.
Snižavanje tarifa donosi stvarne pogodnosti proizvođačima kućanskih aparata i elektronike. Kada poduzeća u ovim industrijama susreću manje trgovinskih prepreka, njihovi troškovi proizvodnje se smanjuju, što znači da se uštede prenose i na poslovne subjekte i kupce. Maloprodajne cijene trebale bi početi padati nakon što stupi na snagu ovih promjena, potičući ljude da više potroše i pomažući tržištima da se proširuju. Već uočavamo znakove da se to događa u određenim regijama gdje su carinske takse nekada bile vrlo visoke. Brojke prodaje za uređajima poput pametnih telefona i pametnih televizora rastu u regijama kao što su Jugoistočna Azija i Latinska Amerika. Osim što potiče kupnju elektroničkih uređaja, ovaj trend stvara prilike i za razvoj ostalih segmenata tehnološkog ekosustava. Razvijajući softver potrebno je više platformi za izradu aplikacija, dok tvornice koje proizvode ploče zaslonova i ploče s krugovima iznenada dobivaju više narudžbi iz svih smjerova.
Niži carinski tarifi na auto dijelove i sirovine mogu zaista ojačati automobilsku industriju. Cijene čelika i aluminija bi trebale pasti, čime bi američkim proizvođačima automobila bila omogućena bolja pozicija u cijenama pri konkurenciji s inozemnim rivalima. Kada su ulazne sirovine jeftinije, tvrtke često mogu poboljšati svoje financijske rezultate. Dodatni novac iz operativnog toka najčešće se ponovno ulaže u nove tehnologije ili proizvodne procese. Cijeli sektor time postaje jači na globalnoj razini. Uostalom, ostati konkurentan znači pratiti ono što potrošači žele danas, pogotovo sada kada električna vozila i druge inovacije mijenjaju tržišni pejzaž.
EN
Vruće vijesti
