Količina goriva koju troše vlakovi igra veliku ulogu u određivanju stvarnih troškova vođenja prijevoznog posla. Većina dizelskih motora potroši oko pola galona po prijeđenom milju, što ih čini znatno učinkovitijima u potrošnji goriva u usporedbi s polu-kamionima ili zrakoploviima. Zato mnogi prijevoznici biraju željeznicu za transport robe na veće udaljenosti, jer to pomaže u smanjenju ukupnih troškova. Titrajuće cijene goriva također značajno utječu na proračune željeznica. Ako pogledamo povijest, svaki put kad bi cijene nafte skočile, naknadno bi se brzo podigle i cijene prijevoza. Stručnjaci iz Američke uprave za energetske informacije pratili su ove podatke, a njihove statistike potvrđuju taj obrazac. Kako bi postigli još veću učinkovitost u potrošnji goriva, željeznice moraju investirati u nove tehnološke opcije i redovito obavljati održavanje. Neka poduzeća već to rade, iako dobivanje podrške menadžmenta ostaje izazov u industriji koja se još uvijek suočava s problemima zastarjele infrastrukture.
Kada se promatraju troškovi prijevoza u usporedbi s različitim načinima transporta, željeznica najčešće dolazi u obzir kada je pitanje uštede novca, posebno pri premještanju većih količina robe na velike udaljenosti. I brojke to potvrđuju – željeznički prijevoz može uštedjeti otprilike 30 do 40 posto u usporedbi s kamionima i znatno je povoljniji od zračnog prijevoza, osim kada je brzina ključna. Različite opcije transporta imaju svoje prednosti i nedostatke u pogledu brzine dostave, količine koju mogu prevesti i pouzdanosti. Prijevoz kamionima ima prednost jer dostavlja robu direktno na vrata primatelja, bez potrebe za dodatnim prekrcajima, pa je stoga odličan za hitne isporuke. Međutim, kada je riječ o dugim relacijama gdje je volumen važniji od vremenskog roka, ekonomski gledano, željeznica ima više smisla. Kompanije koje prevoze velike količine robe nalaze da su željezničke operacije učinkovitije upravo zato što veće količine robe znače niže troškove po jedinici robe.
Udaljenost koju nešto treba preći igra veliku ulogu u određivanju troškova željezničkog prijevoza, a većina željezničkih kompanija obračunava svoje cijene na temelju prijeđenih milja. Duže udaljenosti zapravo bolje odgovaraju željezničkom prijevozu, jer vlakovi postaju učinkovitiji što dulje putuju. Kada kompanije isporučuju veće terete, također štede novac na svakom pojedinačnom predmetu. Mnogi željeznički prijevoznici nude popuste za veća isporučivanja, čime čine te velike narudžbe još dostupnijima. Stvarni primjeri pokazuju kako poslovne tvrtke štede tisuće kuna optimizacijom svojih željezničkih ruta i korištenjem ovih opcija za veleprodajne cijene. Kombinacija udaljenosti i veličine isporuke zaista je važna kada se pokušavaju smanjiti troškovi prijevoza željeznicom.
Kombiniranje željezničkog prijevoza s pomorskom poštom smanjuje troškove operacija logistike na obali, jer svaki način prijevoza donosi svoje prednosti. Kada tvrtke koriste intermodalnu dostavu, postižu bolje rezultate pri transportu proizvoda kroz različite krajeve i na velike udaljenosti. Uzmite željeznicu, na primjer, ona je odlična u prevoženju masovnih tereta kroz unutrašnja područja, dok se oceanografska brodiva ističu po tome što prelaze tisuće milja uzduž obala bez napora. Auto industrija primijetila je stvarne pogodnosti ovog pristupa, pogotovo kada se komponente automobila šalju iz proizvodnih središta u Srednjem zapadu sve do azijskih tržišta. Roba jednostavno prelazi s vagona na kontejnerske brodove na određenim prijelaznim točkama, što štedi novac i vrijeme u usporedbi s tradicionalnim metodama. Međutim, uskladiti ove sustave tako da bez problema rade nije lako. Menadžeri logistike neprestano se suočavaju s napetim rasporedima, nepredvidivim kašnjenjima i kompleksnim problemima koordinacije koji nastaju pri prelasku između kopnenih i vodenih transportnih mreža.
Smanjenje onih dosadnih troškova dostave na posljednju milju često znači kombiniranje kamiona s željezničkim mrežama kako bi transport bio učinkovitiji. Kada poduzeća iskoriste ono što svaka metoda transporta najbolje može, često uštede prilično velike iznose. Neki brojevi koji kruže pokazuju da dijeljenje transportnih sredstava može smanjiti troškove i do 30% u određenim situacijama. Pogledajte kakve se danas udruženja formiraju između željezničkih i kamionskih tvrtki. One organiziraju glatke prijelaze između različitih načina transporta kako bi sve funkcioniralo ušteđeno. Tu možemo pomisliti na Union Pacific, jer su upravo oni pokrenuli kombinirane kamionsko-željezničke operacije na više ruta. Njihov sustav je zaista uspješno smanjio troškove na posljednjoj milji. Ono što primjećujemo nije samo niža računa, već i brža obrada narudžbi te veća pouzdanost usluga za kupce koji žele da im dostava robe bude točno kad je obećana.
Ako se kontejnerizacija pravilno organizira, sve je drugačije kada je riječ o smanjenju troškova rukovanja i osiguranju glatko protjecanje tijekom različitih načina transporta. Standardizirani kontejneri omogućuju poduzećima da prebace teret s vlakova na brodove, a zatim na kamione s puno manje poteškoća, što znači manje oštećenih proizvoda i niže troškove rada na kraju. Pametno upravljanje kontejnerima nije važno samo zbog pravilnog slagana kutija. Mnoge poslovne jedinice koje misle naprijed sada koriste GPS sustave za praćenje i druge digitalne alate kako bi pratili gdje se kontejneri nalaze u svakom trenutku, a isto tako i kako bi maksimalno iskoristili prostor u svakom pojedinom kontejneru. Uzmite primjerice Maersk, koji je teško uložio u tehnologiju praćenja kontejnera koja pomaže u smanjenju vremena koliko kontejneri provedu beskorisno u lucima prije nego što krenu dalje. Kada se sve učini kako treba, kvalitetna praksa s kontejnerima zaista povećava učinkovitost prijevoza na širokom nivou, skraćujući vrijeme dostave i štedeći novac na više mjesta unutar mreže opskrbnih lanaca.
Digitalni alati za upravljanje lančićima opskrbe zaista se ističu kada je riječ o pružanju poduzećima jasne slike o tome gdje se njihove isporuke nalaze u bilo kojem trenutku tijekom cijelog procesa u željezničkom sustavu. Poduzeća dobivaju stalne ažurirane informacije o lokaciji tereta i njegovom stanju, što smanjuje vrijeme čekanja i dugoročno rezultira uštedom novca. Mnogi veliki željeznički operatori počeli su primjenjivati ove sustave praćenja nakon što su vidjeli koliko su učinkoviti, što je dovelo do učinkovitijeg tijeka poslovanja u cijeloj industriji. Uzmimo, primjerice, praćenje u stvarnom vremenu. Željezničke kompanije sada mogu bolje planirati rute i prepoznati potencijalne probleme prije nego što se dogode, tako da izbjegnu nepotrebne troškove za otklanjanje stvari koje su mogle biti spriječene.
Sustavi za usklađivanje tereta postali su vrlo važni za bolje korištenje kapaciteta željeznice, smanjujući prazne kilometre koji utječu na dobit. Ovi sustavi povezuju slobodan prostor na željeznici s potrebama pošiljatelja, čime se postiže da manje vagona putuje pola punih ili potpuno praznih. U međuvremenu, prediktivna tehnologija održavanja mijenja način na koji operatori pruge rukuju problemima s opremom. Umjesto da čekaju kvar, senzori i analitika na vrijeme otkrivaju probleme kako bi popravci mogli biti planirani tijekom predviđenih radova na održavanju. Rezultat? Manje vremena potrebnog za hitne popravke i manje iznenađenja s računima za održavanje, što znači da vlakovi redovito voze i da tvrtke uštede novac na duži rok, bez smanjenja pouzdanosti usluga.
Željeznička industrija doživljava velike promjene zahvaljujući AI analitici u razumijevanju potreba kupaca i praćenju zaliha. Ovaj pametni sustavi pomažu u prilično točnom predviđanju potražnje, pa željezničke kompanije mogu bolje upravljati zalihama bez prevelikih ili premalih količina. Mnoge tvrtke koje uvode AI analitiku kažu da u dugoročnom razdoblju štede novac. Uzmimo primjerice neke željezničke operatore koji su počeli koristiti ove tehnologije. Uspjeli su učiniti svoje opskrbne lance učinkovitijim, smanjiti nepotrebne zalihe koje leže u skladištima i zapravo poboljšati ponudu za kupce. To potvrđuju i tržišni izvještaji, koji pokazuju da većina tvrtki koje prihvaćaju AI rješenja ostvaruje stvarne pogodnosti u logističkim operacijama.
Smanjenje praznih vožnji vlakova puno znači kada je riječ o boljoj organizaciji željezničke logistike. Kompanije se danas okreću softveru za dinamičko usmjeravanje jer pomaže u smanjenju nepotrebnih vožnji na tračnicama. Ovaj sustav u osnovi određuje kamo vlakovi trebaju krenuti dalje, ovisno o tome gdje se što treba dostaviti, što rezultira manje prijeđenih kilometara i nižim ukupnim troškovima. Uzmite primjerice CN Rail, koji koristi prilično sofisticiranu tehnologiju koja se kontinuirano prilagođava promjenama u količini tereta ili nepredviđenim kašnjenjima na relaciji. I brojke to potvrđuju – studije pokazuju da kompanije štede oko 10 posto na troškovima transporta nakon uvođenja ovakvih sustava. Ima smisla – uštedjeti novac i istovremeno osigurati učinkovito kretanje robe kroz mrežu.
Ako pogledamo što se događa u industriji upravo sada, ove vrste algoritama pokazuju stvarne rezultate u raznim situacijama. Uzmimo primjerice Geodis, poznatu tvrtku u logistici, koja je uvela tehnologiju dinamičkog usmjeravanja vozila, čime je smanjila vožnju bez tereta za oko 15% unutar svoje flote. Kompanije koje prihvaćaju slične sustave generalno postižu bolje vrijeme isporuke, a manje kašnjenja u dostavama znače zadovoljnije klijente ukupno. S obzirom da cijene željezničkog prijevoza rastu iz godine u godinu, pametno planiranje ruta postaje apsolutno nužno. Kada poduzeća uđu u ove tehnologije, ostaju ispred krivulje kad je riječ o kontroli troškova prijevoza, unatoč svim izazovima s kojima se suočavaju moderne logističke operacije.
Kada tvrtke surađuju na brodskim mrežama, dobivaju stvarnu priliku da kombiniraju svoje teretne opterećenja, uštede novac i zajednički koriste resurse. Poduzeća koja udružuju svoje transportne opcije pronalaze bolje načine za upravljanje utovarom i distribucijom robe kroz cijele lance opskrbe. Uzmite za primjer Procter & Gamble i Unilever – ove dvije tvrtke već godinama rade rame uz rame na zajedničkim brodskim rutama i dijele opremu, smanjujući troškove logistike za otprilike 12 posto, prema nedavnim izvještajima. Osim što štede novac na transportnim troškovima, takve suradnje zapravo čine procese učinkovitijima, jer je potrebno manje koordinacije unazad i unaprijed između različitih stranaka uključenih u dostavu proizvoda od skladišta do vrata kupca.
Uvođenje kolaborativnih mreža sa sobom donosi izvjesne prepreke. Tvrtke često nailaze na probleme pri pokušaju suradnje zbog sukobljenih politika unutar organizacija, nedostatka povjerenja te poteškoća u usklađivanju svih dijelova lanca opskrbe. Ključ uspješnog funkcioniranja? Usuglasiti sve sudionike oko zajedničkih ciljeva i uspostaviti jasne mehanizme za otvorenu komunikaciju o problemima kad god se pojave. S obzirom da su napredniji sustavi praćenja postali standardna praksa u uvozima, prijelaz na kolaborativne modele ima sve više smisla. Digitalni alati za upravljanje lancem opskrbe omogućuju timovima bržu razmjenu informacija i učinkovitiju koordinaciju aktivnosti, što potiče prihvaćanje takvih mrežnih pristupa. To rezultira kombiniranim operacijama u isporuci koje štede troškove, a istovremeno osiguravaju učinkovito funkcioniranje iz dana u dan.
Dobivanje pravog balansa između brzine i troškova puno znači za vlakove koji prelaze kontinente. Softver koji pomaže u planiranju ruta postao je neophodan za poslovanje koje pokušava odlučiti opravdavaju li brži rokovi isporuke više troškove. Uzmite na primjer Siemens Railigent, koji upraviteljima vlakova omogućuje da pregledaju različite opcije i vide kako ubrzavanje utječe na njihove profite. S obzirom na sve jače natjecanje u prijevozu robe, tvrtkama treba svaka pomoć kako bi utvrdile najbolji pristup bez prevelikih troškova ili propuštanja rokova.
Gledajući primjere iz stvarnog svijeta, postaje jasno zašto je pronalazak ovog balansa toliko važan. Uzmite logističku tvrtku sa sjedištem u Teksasu koja je nedavno uvela novi softver za planiranje ruta. Tvrtka je postigla smanjenje vremena prijevoza za otprilike 25% bez dodatnih troškova za gorivo ili radnu snagu. Ove nalaze potvrđuju i stručnjaci iz industrije. Prema nedavnim člancima u časopisu Logistics Management, tvrtke koje pravilno organiziraju svoje rute imaju značajnu prednost u odnosu na konkurenciju kada je riječ o prijevozu tereta brodom. Za osobe koje upravljaju međunarodnim željezničkim uslugama, ulaganje u takve tehnološke rješenja više nije samo pametna poslovna odluka – postaje gotovo nužnost ako žele izaći na kraj s rastućim operativnim zahtjevima i istovremeno zadržati budžet pod kontrolom.
Prelazak na ekološki prihvatljivije opcije zapravo smanjuje troškove za poslovanje, posebno kada je riječ o smanjenju skupih naknada za emisiju. Za operatore željeznice koji razmatraju ekološki prihvatljivije opcije, prelazak na biogoriva ili poboljšanje učinkovitosti motora može značajno smanjiti emisiju ugljičnog dioksida i pritom uštedjeti novac. Uzmite za primjer DB Cargo i Green Cargo – ove velike kompanije postigle su smanjenje emisije CO2 za oko 10% nakon što su prešle na ekološki prihvatljivije opcije, što je logično dovelo do nižih naknada za emisiju. Također, nemojte zaboraviti ni na sve povoljne pogodbe koje postoje. Vlade diljem svijeta nude porezne olakšice i subvencije za poduzeća koja ozbiljno pristupe pitanjima održivosti. Zaključak je jednostavan – čišći zrak znači niže račune, a to je logično za svakoga tko želi glatko voditi poslove bez prevelikih troškova.
Kada željezničke kompanije ulažu u energetski učinkovite lokomotive i počinju uključivati obnovljive izvore energije, zapravo štede novac na duži rok. Uzmite primjerice Siemens Vectron – ovaj moderni stroj smanjuje potrošnju goriva za otprilike 20% u usporedbi sa starijim modelima, što znači stvarne uštede na ukupnim troškovima. Prema istraživanju Međunarodne agencije za energiju, veće željezničke mreže koje prelaze na ekološki prihvatljivu tehnologiju mogu godišnje uštedjeti milijune eura na operativnim troškovima. Rješenja temeljena na obnovljivoj energiji brzo nalaze primjenu i u ostalim dijelovima industrije. Pogledajte što se događa u Indiji, gdje željeznica ima ambiciozne planove da do kraja iduće dekade potpuno pređe na čistu energiju. Kako se baterijska tehnologija poboljšava, a zelena energija postaje jeftinija za ugradnju, mnogi stručnjaci vjeruju da ćemo doživjeti još veća smanjenja troškova održavanja uz dodatna smanjenja emisije ugljičnog otiska. Čini se da je željeznička industrija spremna za značajnu transformaciju prema održivosti, bez žrtvovanja profitabilnosti.
Stjecanje ekoloških certifikata daje željezničkim tvrtkama stvarni impuls za održavanje konkurentnosti na današnjem tržištu. Certifikati poput LEED-a ili ISO 14001 pokazuju kupcima i drugim tvrtkama da kompanija ozbiljno prihvaća zaštitu okoliša, što je danas vrlo važno. Uzmite primjerice Union Pacific – oni su iskoristili svoje ekološke kredencijale kako bi osigurali prilično velike ugovore s tvrtkama koje traže održive partnere. Međutim, put do certifikacije nije baš jeftin. Tvrtke trebaju ulagati u nadogradnju opreme i promjenu načina rada kako bi zadovoljile stroga ekološka pravila. No, većina tvrtki smatra da će uštede nastale nižim troškovima rada i boljom javnom percepcijom na duži rok opravdati ta početna ulaganja. Pamtivi operatori željeznice to vide kao dugoročnu igru, a ne kratkoročno rješenje. Oni izračunavaju kakav bi povrat imali od veće učinkovitosti i jačih odnosa s kupcima prije nego što se potpuno upuste u programe certifikacije.
Međunarodna pravila uvoza/uvoza predstavljaju ključni faktor kada se pokušavaju kontrolisati troškovi železničkog transporta. Upućivanje s ovim propisima podrazumeva upravljanje gomilama papirologije, suočavanje sa stalno promenljivim tarifama u različitim zemljama i ispunjavanje strogo definisanih zahteva u skladu koji se razlikuju od regije do regije. Kompanije koje pogreše na ovom polju suočavaju se sa ozbiljnim finansijskim posledicama. Samo prošle godine, nekoliko velikih logističkih firmi primilo je novčane kazne u šestocifrenom iznosu zbog zanemarivanja manjih zahteva u dokumentaciji. Stručnjaci iz industrije preporučuju praćenje ažuriranja propisa putem specijalizovanih softverskih alata ili saradnju s lokalnim carinskim posrednicima koji razumeju nijanse. Kada kompanije proaktivno prilagode svoje operacije novim propisima, štede novac i sprečavaju kašnjenja koja mogu ozbiljno ugroziti čitave lančiće snabdevanja. Ovo važi naročito za industriju poput proizvodnje automobila, gde odlaganje isporuka u velikoj meri zavisi od železničkih mreža koje prelaze više granica.
Uvođenje jasnih sigurnosnih pravila čini veliku razliku kada je riječ o smanjenju opasnosti u željezničkim operacijama i izbjegavanju skupih sudskih procesa u budućnosti. Kada tvrtke zanemare odgovarajuće sigurnosne mjere, negativne posljedice brzo uslijede. Imali smo dosta slučajeva gdje je nepažnja prema sigurnosti direktno dovela do sudskih drama i velikih financijskih gubitaka za operatore željeznice. Pogledajte što se dogodilo prošle godine u različitim regijama – troškovi su se brzo gomilali čim su krenule istrage. Što najbolje funkcionira? Redovne provjere sigurnosnih sustava, osiguranje da osoblje zna što radi kroz odgovarajuće obuke, te investiranje u novu tehnologiju koja zapravo pomaže u otkrivanju problema prije nego što postanu katastrofe. Tvrtke koje unaprijed prepoznaju potencijalne probleme štite sebe od glavobolja i gubitaka u novcu na duži rok, a istovremeno osiguravaju sigurnost putnika.
Kada cijene prijevoza tereta po moru počnu oscilirati, to izaziva valni učinak i na prijevoz tereta željeznicom, što znači da timovi za logistiku moraju stalno preispitivati svoje pristupe. Poduzeća koja ovise o željezničkim mrežama i pomorskom prijevozu suočavaju se s potrebom da neprestano prilagođavaju strukturu cijena kako bi se prilagodila tim oscilacijama. Izvješća iz industrije pokazuju kako su cijene prijevoza po moru jako varirale iz mjeseca u mjesec, pa mnoga poduzeća sada traže načine da ostanu prilagodljiva u planiranju logistike. Kako bi se nosili s ovim neregularnostima, pošiljatelji šire opcije unutar lanca opskrbe, potpisuju dugoročne ugovore radi postizanja stabilnih cijena i sve više se okreću digitalnim platformama koje u stvarnom vremenu prate troškove. Sve ove prilagodbe omogućuju poduzećima da zadrže troškove pod kontrolom čak i kada tržišni uvjeti postanu nestabilni.
Uvođenje naprednih tehnologija poput dinamičkih algoritama rutiranja, optimizacija podudaranja opterećenja i integracija intermodalnog transporta su učinkove strategije za smanjenje troškova željezničkog transporta.
Goriva učinkovitost izravno utječe na operativne troškove u željezničkom prijevozu. Učinkovitije korištenje goriva vodi do nižih troškova po kilometru, čime se željeznički prijevoz čini ekonomičnijim, posebno za dugačke dostave.
Integracija željeznice s pomorskim prijevozom kombinira snage oba načina, pružajući značajne uštede na troškovima, posebno u obalnim logistikama. Ova integracija smanjuje vrijeme obrađivanja i maksimizira učinkovitost kroz različite terene i udaljenosti.
EN
Vruće vijesti
