Ono što čini Jugoistočnu Aziju zanimljivom kao vrstu zone sigurne od tarifa u osnovi se svodi na jeftiniju radnu snagu i dobre trgovinske sporazume. Troškovi rada u većem dijelu regije obično su oko pola onoga što su u Kini, čime se proizvođačima omogućuje da održe svoje marže dobiti nepromijenjenim, čak i kada se natječu globalno. Ova regija također ima prilično čvrste trgovinske aranžmane. Uzmite primjerice AFTA i RCEP – ovi sporazumi pomažu u uklanjanju carina i potiču veću razmjenu između susjednih zemalja, što svakako pomaže lokalnim poslovanjima da ostanu konkurentna. Kompanije koje znaju kako iskoristiti ove trgovinske okvire često uspijevaju uštedjeti novac na svemu, od nabave materijala do svakodnevnih operacija, čime Jugoistočna Azija postaje ne samo jeftinija, već i pametnija regija za dugoročno vođenje poslovanja.
Jugoistočna Azija nalazi se upravo na mjestu gdje se svi važni pomorski putevi ukrštaju, što objašnjava zašto je postala toliko važna tačka za međunarodnu trgovinu. Blizina mjesta poput Južnog kinskog mora i uskih Melakskih tjesnaca znači da brodovi mogu puno brže premještati teret nego da su morali ići drugim putem. Za kompanije koje žele dovesti proizvode na azijska tržišta ili preko Pacifika, ova regija djeluje poput neke središnje razvodne table. Zato mnogo velikih kompanija otvara svoje sjedište baš ovdje kad žele optimizirati svoje opskrbne lance. Uzmite za primjer Singapur, koji je praktički postao kralj skladišta u regiji zahvaljujući izvrsnim lukama i poslovnim politikama. Sve ove okolnosti zajedno čine regiju odličnom za brzo premještanje robe, a iskreno rečeno, ovakva organizacija pomaže da lokalne ekonomije rastu stabilno tokom vremena, bez prevelikih prepreka na putu.
Jugoistočna Azija postala je nekakva zona bez carina, uglavnom zato što vlade tamo nastavljaju ulagati novac u svoje luke. Pogledajte samo Vijetnam koji planira gotovo 25 milijardi dolara samo za obalne objekte do 2028. godine. Cijeli region očekuje da će u narednim godinama ukupno potrošiti oko 80 milijardi dolara za poboljšanje luka i dokova, s ciljem da obradi više tereta brže. Bolja infrastruktura luka znači da brodovi čekaju kraće vrijeme i da tvrtke zaista uštede novac, što objašnjava zašto mnogi proizvođači razmišljaju o preseljenju svojih operacija ovamo iz Kine. Mreže cesta i željezničkih veza također se poboljšavaju, što zapravo čini da one modne nove luke pravilno funkcioniraju kad je potrebno dostaviti robu unutrašnjosti. Sva ta ulaganja mijenjaju način na koji tvrtke rade preko granica, stvarajući prilike koje prije nisu postojale, i to kako za lokalne ekonomije, tako i za međunarodne trgovce koji traže jeftinije alternative.
Zemlje u jugoistočnoj Aziji suočene su s velikim problemima u svojim infrastrukturama i logističkim sustavima, što uvelike utječe na učinkovitost lanaca opskrbe. Uzmite ceste – otprilike 30 posto cesta u ASEAN-u zapravo je standardnih, pa je točno transportiranje robe stvarni izazov. Loši uvjeti cesta stvaraju razne gužve koje izazivaju kašnjenja i povećavaju troškove za tvrtke koje pokušavaju dostići ono što je Kina postigla svojim mrežama opskrbe. Rješavanje ovog nereda nije samo važno – nužno je ako regija želi da njezini lanci opskrbe teku glatko. Ono što nam treba jest ozbiljna ulaganja u bolje ceste i mostove, kao i pametnija logistička rješenja koja mogu rukovoditi ovim regionalnim specifičnostima bez prevelikih troškova.
Mnogi proizvodni sektori u Jugoistočnoj Aziji i dalje u velikoj mjeri ovise o dijelovima i materijalima koji dolaze iz Kine, što čini upravljanje vlastitim lancima opskrbe prilično zahtjevnim. Kada se nešto dogodi na globalnoj tržišnoj razini, poput nedostatka poluvodiča koji se dogodio 2021. godine, ove tvrtke jako pate jer nemaju mnogo alternativa. Stoga postaje iznimno važno razmotriti načine diversifikacije izvora opskrbe. Neki su biznisi već počeli surađivati s dobavljačima koji su bliže domu ili čak unutar vlastitih zemalja. Ovaj pristup pomaže u izgradnji jačih mreža opskrbe koje mogu bolje izdržati neočekivane probleme u usporedbi s prije. Na primjer, automobilske tvornice u Tajlandu sada surađuju s lokalnim metaloplastičarskim tvrtkama umjesto da se potpuno oslanjaju na uvoz iz inozemstva.
Nedostatak dosljednih propisa u ASEAN-u stvara glavobolje poslovnim subjektima koji pokušavaju raditi u cijelom tom području. Različite zemlje namjeću različite vrste carina, svaka na svoj način rješava carinske procedure i posjeduje u potpunosti različite zakone o radu. Ove razlike značajno utječu na proračune za usklađivanje i usporavaju svakodnevne operacije. Kada bi zemlje ASEAN-a bolje surađivale u pitanjima propisa, to bi otvorilo brojne prilike u budućnosti. Trgovina između zemalja članica postala bi znatno jednostavnija, a upravljanje lancima opskrbe preko granica ne bi bilo noćna mora. Za kompanije koje promatraju Jugoistočnu Aziju kao potencijalno mjesto za preseljenje proizvodnje iz Kine, rješavanje ovih regulatornih pitanja nije samo poželjno, već je apsolutno nužno kako bi regija postala izvodiva alternativna proizvodna baza.
Vijetnam je postao neka vrsta izvozne silovite sile posljednjih godina, ostvarujući oko 19 milijardi dolara trgovinskog viška još 2022. godine, uglavnom zato što njihove tvornice neprekidno rade punom snagom. Zemlja koja raste u reputaciji kao mjesto na koje tvrtke premještaju svoje operacije iz Kine znači da strana valuta neprekidno ulazi, posebno u proizvodnju tehnoloških uređaja i odjeće. No postoji i prepreka. Taj brzi rast uzdiže crvene zastavice oko pitanja može li Vijetnam održati takav ritam bez izazivanja problema u budućnosti. Neki ekonomisti ukazuju da ako se stvari nastave širiti ovim tempom bez odgovarajućih mjera kontrole, cijene unutar zemlje mogu početi nekontrolirano rasti. To bi svakako zakompliciralo stvari za bilo koga tko razmišlja o ozbiljnom investiranju u Vijetnam na duži rok. Ako Vijetnam želi ostati na vrhu, treba pronaći načine da upravlja svim tim dolazećim investicijama, a da pritom ne stisne svakodnevne građane Vijetnama zbog rastućih troškova.
Tajland je postao važna industrijska zemlja zahvaljujući dobro razvijenim industrijskim zonama koje privlače poznate proizvođače, posebno u automobilskoj industriji. Ove posebne ekonomske zone donose stabilna ulaganja u zemlju i pomažu u održavanju stabilne ekonomije. Nedavno, Tajland je prelazio na proizvodnju električnih vozila, pokušavajući da se izbore za vodeće pozicije u trci za najnovijim tehnologijama. Fokusiranje na proizvodnju električnih vozila ima smisla s obzirom na globalnu potražnju za čistijim opcijama prijevoza, iako nema malo prepreka koje treba savladati. Ako Tajland želi da maksimalno iskoristi svoju industrijsku infrastrukturu, mora više uložiti u privlačenje tehničkih početničkih poduzeća i centara za inovacije da otkriju svoje poslovanje baš ovdje. Cilj bi trebao biti transformacija iz jedne zemlje koja je samo još jedna tvornica u pravi centar gdje se razvijaju i testiraju nove tehnologije.
Vijetnam i Tajland ubrzano povećavaju lokalnu proizvodnju, ali taj napredak donosi ozbiljne probleme održivosti. Brzo širenje industrije ugrožava ekosustave u obje zemlje, posebno u područjima velikih industrijskih središta. Proizvođači suočeni su s pravim izazovima u pokušaju da smanje troškove proizvodnje istovremeno smanjujući emisije iz tvornica. Mnoge poslovne jedinice koje misle unaprijed već su započele primjenu solarnih ploča, programa recikliranja i čistijih metoda proizvodnje kako bi se izborile protiv ovih problema. Prelazak na zelenu energiju više nije samo slijeganje međunarodnim klimatskim ciljevima; postaje nužan ako ove ekonomije žele rasti bez iscrpljivanja svojih šuma, rijeka i kvalitete zraka. S obzirom da se očekuje udvostručenje industrijske proizvodnje unutar pet godina, donositelji odluka u Hanoju i Bangkok potrebno je da sada, a ne kasnije, održivost učine temeljnim dijelom svojih ekonomskih planova.
U posljednje vrijeme, američka vlada sve je pažljivije promatrala kako zemlje rukovode svojim trgovinskim praksama, posebno kada je riječ o zaobilaženju tarifnih pravila. Ovo strože promatranje stvara stvarne probleme za izvoznike iz Jugoistočne Azije koji pokušavaju razne trikove kako bi izbjegli dodatne naknade na robu koja ulazi u Ameriku. Nove mjere koje se uvode mogu zapravo povećati troškove koje poduzeća imaju samo za pridržavanje zakona, što znači da će mnoge tvrtke morati ponovno razmotriti gdje nabavljaju sirovine i kako se proizvodi dostavljaju preko granica. Poduzeća moraju stvarno prilagoditi svoje poslovanje ako žele i dalje prodavati robu na američkom tržištu bez gubitka konkurentnosti. Cijela situacija pokazuje kako prilagodljivi lanac opskrbe više nije samo poželjan, već apsolutno nužan za suočavanje sa svim tim promjenama u propisima koji se čine pojavljivati svakih nekoliko mjeseci.
Ako bi Jugoistočna Azija suočila s univerzalnim carinama između 10% i 20%, gospodarstva regije mogla bi doživjeti ozbiljne učinke. Takve carine obično povećavaju cijene uvoznih roba, što može znatno usporiti gospodarski rast i učiniti lokalne proizvođače manje konkurentnima na svjetskoj razini. Sektori proizvodnje i elektronike posebno su osjetljivi jer u velikoj mjeri ovise o izvozu proizvoda u inozemstvo. Već smo svjedočili sličnim situacijama gdje su tvrtke izgubile teren na međunarodnim tržištima nakon naglih promjena carina. Za poduzeća koja pokušavaju ostati korak ispred, razumijevanje kako će ove carine utjecati na lanac opskrbe postaje sve važnije. Tvrtke moraju već sada početi razmišljati o mogućim alternativama i strategijama kako bi problemi bili riješeni prije nego što postanu preveliki za rukovanje.
Zemlje ASEAN-a suočavaju se s poteškoćama u upravljanju diplomatskim odnosima dok raste napetost između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, što utječe na način na koji funkcioniše trgovina u regiji. Održavanje neutralnosti ostaje važno ako zemlje žele i dalje privlačiti investicije i održavati interesovanje stranih kompanija. Kako se odnosi sve više kompliciraju iz dana u dan, dosljedne trgovinske politike pomažu u smanjenju rizika iz političkih sukoba. Kada zemlje zajedno rade na zajedničkim strategijama, to jača pojedinačne pozicije, a istovremeno čini cijelu regiju ekonomski stabilnijom tijekom ovog teškog razdoblja.
EN
Vruće vijesti
